08.04.2022. Tragedija u aleksinačkom rudniku Soko. Rat u Ukrajini

Šta znači biti rudar danas u Srbiji? Da li je smrt deo rudarskog posla?

U čijem interesu je nova militarizacija Evrope? Ko će platiti cenu rata u Ukrajini?

U rubrici Pogon slušate prilog o pogibiji rudara u Aleksincu, uključujući razgovor koji smo vodili sa rudarom A smene iz rudnika Soko, Zlatanom Ceznerom. U rubrici Forum slušate delove diskusije Radničkog glasa o ratu u Ukrajini.

Izdvajamo iz političkog pregleda

Radnici Amazonovog logističkog centra u Stejten Ajlendu u Njujorku su krajem marta uspešno formirali prvi sindikat u toj kompaniji u SAD. Osnovni zahtevi sindikata su povećana minimalna satnica i bolji uslovi na radu koji bi uključili dve pauze od 30 minuta i jednu pauzu za ručak od sat vremena. Podsećamo, zakoni u SAD propisuju da je za formiranje sindikata potrebna podrška apsolutne većine svih zapsolenih. Radnici Amazona su ovo uspeli uprkos desetinama miliona dolara koji su utrošeni na razbijanje sindikata, uz stalno ucenjivanje radnika kao i otkaze i brutalne medijske kampanje protiv lidera sindikata. Ovo nije prvi pokušaj formiranja sindikata u Amazonu, sve prethodne uprava je uspešno razbila i zato značaj ove pobede nije samo lokalnog karaktera, jer će ona dati vetar u leđa sindikalnom organizovanju u drugim objektima Amazona, kako u SAD-u tako i širom sveta.

***

Inspekcija rada koja je na zahtev Sindikata metalaca Srbije vršila nadzor u leskovačkoj Juri, utvrdila je izrabljivanje radnika u ovoj fabrici i pokrenula prekršajni postupak. Inspekcija rada ustanovila je da je leskovačka Jura prekršila Zakon o radu jer je radnicima uskratila kako dnevni, tako i nedeljni odmor, od 14. februara do kraja marta ove godine. Podsećamo, Samostalni sindikat metalaca Srbije godinama ukazuje na sistemsko nepoštovanje radnih propisa u leskovačkoj Juri, a trenutno vodi i pravnu bitku da se predsednik sindikata u ovoj fabrici, Predrag Stojanović, vrati na posao, nakon što mu je Jura uručila otkaz optužujući ga za navodno urušavanje ugleda ove kompanije.

U Srbiji su 3. Aprila održani predsednički, parlamentarni i beogradski izbori. Aleksandar Vučić je ubedljivo pobedio na predsedničkim izborima u prvom krugu sa skoro 60% glasova. Na parlamentarnim izborima SNS je dobio znatno manje, oko 43%, što je oko 400 000 glasova manje nego što je dobila na prethodnim izborima i pokazuje da i 0pored masivne partijske infrastrukture i apsolutne kontrole nad državnim sredstvima, uz stalne ucene zaposlenih u javnom sektoru, njena hegemonija nije apsolutna. Iako su obećavali pobedu na izborima i obaranje Vučića, koalicija Ujedinjeni za pobedu u kojoj su Đilas, Jeremić i ostali bivši kadrovi DS-a, uspeli su da osvoje samo 13,7% glasova, što pokazuje da stanovnici Srbije ne žele vraćanje ljudi koji su bili zaduženi za pljačkašku privatizaciju Srbije dvehiljaditih i upropašćavanje srpske radničke klase. Koalicija Moramo koja je ušla u parlament sa 4,7% glasova, predstavlja se kao nova zeleno-leva snaga, ali njeni rezultati pokazuju da uporište i dalje nema u radničkoj klasi, te da svoje glasove generiše kroz razočarano biračko telo koje se zalaže za liberalne reforme, a mahom iz Beograda. Pored stalnih pritisaka SNS na glasače, izbore su obeležila i brojne nepravilnosti na glasačkim mestima, a opozicija je podnela niz prigovora i zahteva za ponavljanjem glasanja, i dalje se nadajući preuzimanju vlasti u Beogradu. Očigledno je da postoji i šire nezadovoljstvo i želja da se organizuju širi protesti protiv Vučića, usled otvoreno autoritarnog vida vladavine koja se ispoljila na ovim izborima, ali je očigledna i nevoljnost opozicije da ovakve proteste predvodi, zadovoljavajući se svojom novom ulogom u parlamentu i drugim institucijama. U svakom slučaju, položaj SNS gde u parlamentu ima manje od 50% poslanika i gde je prinuđena da ulazi u koalicije, načiniće je osetljivom na pritiske odozdo i sindikati i radnički pokret bi u narednom periodu trebalo da prepoznaju trenutak za organizovanje.

Muzika na podcastu: Džezbollah

Postavi komentar